Prijeđi na sadržaj

UEFA Euro 2016.

Izvor: Wikipedija
UEFA Euro 2016.
Championnat d'Europe de football 2016
UEFA Euro 2016.

Službeni logo prvenstva

Detalji
Domaćin(i)  Francuska
Vrijeme održavanja 10. lipnja – 10. srpnja 2016.
Broj reprezentacija 24
Stadioni 10 (u 10 gradova)
Plasman
Prvaci   Portugal
Drugoplasirani   Francuska
Trećeplasirani   Njemačka
 Wales
Statistika
Broj utakmica 51
Broj golova 108  (2.12 po utakmici)
Ukupno gledatelja 2.427.303  (47.594 po utakmici)
Najbolji strijelac Francuska Antoine Griezmann
(6 golova)
Najbolji igrač Francuska Antoine Griezmann

Infokutija ažurirana: 10. srpnja 2016.

UEFA Euro 2016., odnosno UEFA Europsko prvenstvo 2016., bilo je 15. izdanje UEFA Eura, koje se od 10. lipnja do 10. srpnja 2016. godine održalo u Francuskoj.[1][2] Bio je to ukupno treći put da je Francuska domaćin turnira, nakon što je na izboru domaćina u svibnju 2010. godine tijesno izabrana ispred Turske.[3][4] Branitelj naslova bio je dvostruki europski prvak, Španjolska.

Bio je ovo prvi put u povijesti Eura da je na glavnom turniru sudjelovalo 24 momčadi, u odnosu na 16 koliko ih je sudjelovalo od 1996. godine.[5] Prema novom formatu, 24 ekipe bile su podijeljene u šest skupina po četiri reprezentacije, nakon čega je slijedila faza na izbacivanje u tri kruga i finale; utakmice za treće mjesto nije bilo. Direktan plasman na turnir imala je Francuska, kojoj se nakon prve faze kvalifikacijskog ciklusa pridružilo još 19 reprezentacija (dvije najbolje plasirane iz svake skupine i najbolja trećeplasirana ekipa iz svih skupina); ostale četiri sudionice izborile su svoj nastup nakon dvokružnog razigravanja.

Utakmice su se igrale u deset gradova: Bordeauxu, Lensu, Lilleu, Lyonu, Marseilleu, Nici, Parizu, Saint-Denisu, Saint-Étienneu i Toulouseu. Pobjednik turnira osigurao je direktan plasman na FIFA Kup konfederacija 2017. godine u Rusiji.

Nakon odigrane 51 utakmice, prvak je, prvi put, postao Portugal, koji je u finalu porazio domaćina Francusku nakon produžetaka. Treće mjesto podijelile su reprezentacije Njemačke i Walesa, koja je ujedno i debitirala na ovom prvenstvu. Osim Walesa, Island je kao još jedan debitant ostvario izvrstan rezultat, izbacivši Englesku u osmini finala i plasiravši se u četvrtfinale.

Najbolji strijelac, a ujedno i najbolji igrač (što je prvi takav slučaj u historiji Eura), na turniru bio je Antoine Griezmann, sa šest golova, a u povijest je ušao i Cristiano Ronaldo, koji se na ovom turniru izjednačio s Michelom Platinijem na listi najboljih strijelaca u historiji Eura, postigavši svoj deveti gol u utakmici protiv Walesa.

Izbor domaćina

[uredi | uredi kod]

Rok za prijave, kako ga je odredila UEFA, bio je 9. ožujka 2009. godine, dokad je krovna organizacija primila ukupno četiri ponude. Francuska, Italija i Turska su poslale samostalne kandidature, dok su Švedska i Norveška jedine ponudile zajedničku kandidaturu; u prosincu 2009. godine, Švedska i Norveška se povlače tako da ostaju samo tri kandidata za domaćina prvenstva. Izbor domaćina bio je predviđen za 28. svibnja 2010. godine, kada UEFA-in Izvršno odbor glasovalo o ponudama.

Glasovanje se vodilo kroz dva kruga, a u njemu je sudjelovalo 13 članova Izvršnog odbora. U prvom krugu je svaki član rangirao kandidate od prvog do treće mjesta, s tim da je prvo mjesto nosilo pet, drugo dva, a treće jedan bod. Nakon tog glasovanja, prve dvije kandidature su išle u drugi krug, gdje je svaki član glasao i davao jedan bod kandidaturi. Rezultati su bili sljedeći:

Rezultati glasovanja[6]
Država Krug
1. krug
(bodovi)		 2. krug
(glasovi)
 Francuska 43 7
 Turska 38 6
 Italija 23 –
 Švedska/ Norveška odustali
Ukupno 104 13

Izbor Francuske za domaćina je naknadno izazvao prilične kontroverze zbog činjenice da je Michel Platini, tadašnji predsjednik UEFA-e, Francuz pa su se pojavile teorije kako je izbor namješten,[7] čemu se u prilog navodila i izjava francuskog reprezentativca, Marca Planusa, koji je izjavio da su reprezentativci za izbor saznali u četvrtak, dok je glasovanje zapravo provedeno u petak.[8][9][10] Neki novinari su se pozivali i na činjenicu da je Švicarska izabrana za domaćina Eura 2008. dok je na čelu FIFA-e bio Švicarac Sepp Blatter.[11]

Kvalifikacije

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Kvalifikacije za UEFA Euro 2016.

S proširenjem na 24 momčadi, srednje rangirane reprezentacije imale su veću priliku za kvalificiranje na završnicu Eura. Dotadašnji kvalifikacijski format od 9 skupina sa po šest i pet momčadi je ostao, a momčadi u skupinama određene su prema UEFA-inim koeficijentima. Ukupno su se 53 reprezentacije borile za 23 mjesta u završnici, uz domaćina Francusku. Gibraltar je prvi put nastupio u kvalifikacijama za UEFA Euro, nakon što ih je UEFA 2013. priznala kao članicu.

Kvalifikacijske skupine izvučene su 23. veljače 2014. na ždrijebu u Nici.[12] Po završetku natjecanja po skupinama, prvoplasirane i drugoplasirane momčadi iz svake grupe plasirale su se izravno na završnicu prvenstva, uz najbolju trećeplasiranu ekipu (ne uzimajući u obzir susrete sa momčadima na 6. mjestu u grupi), koja je naposljetku bila Turska. Ostale momčadi koje su završile na trećem mjestu u skupinama igrale su u play-offu za završnicu, gdje su se četiri pobjednika također kvalificirala za prvenstvo.[13][14][15]

Kvalificirane momčadi

[uredi | uredi kod]
  Momčadi u finalnoj fazi turnira
  Momčadi koje se nisu uspjele kvalificirati

Ukupno se 13 od 16 reprezentacija (uključujući domaćina Francusku) koje su nastupile na prvenstvu 2012. uspjelo kvalificirati i za ovaj turnir. Među njima je i Engleska, koja je postala tek šesta momčad s maksimalnim učinkom u kvalifikacijama (10 pobjeda u 10 susreta);[16] branitelj naslova Španjolska; te svjetski prvak Njemačka, koja se kvalificirala za svoje 12. uzastopno Europsko prvenstvo.[17] Rumunjska, Turska, Austrija i Švicarska su se vratile u završnicu nakon što su propustili prvenstvo 2012., s tim da su se Austrijanci kvalificirali tek na svoje drugo Europsko prvenstvo, nakon što su sudjelovali na prvenstvu 2008. kao domaćini.[18] Reprezentacije koje su se vratile na prvenstvo nakon dugo vremena uključuju Belgiju, koja se plasirala prvi put nakon njihova domaćinstva prvenstva 2000. i Mađarsku koja je nastupila prvi put nakon 44 godine i prvenstva 1972. te 30 godina nakon nastupa u nekom velikom natjecanju (zadnji veliki nastup bilo im je Svjetsko prvenstvo 1986.).

Pet se reprezentacija kvalificiralo na svoj prvi UEFA Euro: Albanija, Island, Sjeverna Irska, Slovačka i Wales.[18] Osim toga, reprezentacije Albanije i Islanda nisu prije nastupale ni na jednom velikom natjecanju.[18] Također, Austrija i Ukrajina su se prvi put uspješno kvalificirale za EP, s obzirom da su prije toga u završnici nastupili jedino kao domaćini (2008. i 2012.). Škotska je bila jedina britanska nacija koja se nije kvalificirala za završnicu,[19] a vrijedno spomena je i posljednje mjesto prvaka iz 2004., Grčke, u njezinoj kvalifikacijskoj skupini. Također, dva se prijašnja europska prvaka nisu plasirala: pobjednci iz 1988., Nizozemska, i prvaci 1992., Danska; Nizozemci prvi put nakon prvenstva 1984. (također održanog u Francuskoj) i samo 16 mjeseci nakon osvajanja trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 2014.[20] a Danci nakon poraza u dodatnim kvalifikacijama od susjeda Švedske.

Kvalificirane momčadi su sljedeće:

Momčad Kvalificirani kao Datum kvalifikacije Prijašnji nastupi1
 Francuskadomaćin28. svibnja 2010.8 (1960., 1984., 1992., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.)
 Engleskapobjednik grupe E5. rujna 2015.8 (1968., 1980., 1988., 1992., 1996., 2000., 2004., 2012.)
 Češka2pobjednik grupa A6. rujna 2015.5 (1996., 2000., 2004., 2008., 2012.)
 Islanddrugoplasirani u grupi A6. rujna 2015.0 (prvi nastup)
 Austrijapobjednik grupe G8. rujna 2015.1 (2008.)
 Sjeverna Irskapobjednik grupe F8. listopada 2015.0 (prvi nastup)
 Portugalpobjednik grupe I8. listopada 2015.6 (1984., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.)
 Španijapobjednik grupe C9. listopada 2015.9 (1964., 1980., 1984., 1988., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.)
  Švicarskadrugoplasirani u grupi E9. listopada 2015.3 (1996., 2004., 2008.)
 Italijapobjednik grupe H10. listopada 2015.8 (1968., 1980., 1988., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.)
 Belgijapobjednik grupe B10. listopada 2015.4 (1972., 1980., 1984., 2000.)
 Walesdrugoplasirani u grupi B10. listopada 2015.0 (prvi nastup)
 Rumunijadrugoplasirani u grupi F11. listopada 2015.4 (1984., 1996., 2000., 2008.)
 Albanijadrugoplasirani u grupi I11. listopada 2015.0 (prvi nastup)
 Njemačkapobjednik grupe D11. listopada 2015.11 (1972, 1976., 1980, 1984., 1988, 1992., 1996, 2000., 2004., 2008., 2012.)
 Poljskadrugoplasirani u grupi D11. listopada 2015.2 (2008., 2012)
 Rusija3drugoplasirani u grupi G12. listopada 2015.4 (1996., 2004., 2008., 2012.)
 Slovačka2drugoplasirani u grupi C12. listopada 2015.0 (prvi nastup)
 Hrvatskadrugoplasirani u grupi H13. listopada 2015.4 (1996., 2004., 2008., 2012.)
 Turskanajbolji trećeplasirani13. listopada 2015.3 (1996., 2000., 2008.)
 Mađarskapobjednik u dodatnim kvalifikacijama15. studenog 2015.2 (1964., 1972.)
 Irskapobjednik u dodatnim kvalifikacijama16. studenog 2015.2 (1988., 2012.)
 Švedskapobjednik u dodatnim kvalifikacijama17. studenog 2015.5 (1992., 2000., 2004., 2008., 2012.)
 Ukrajina3pobjednik u dodatnim kvalifikacijama17. studenog 2015.1 (2012.)
1 Podebljanim slovima označen je prvak te godine. Kosim slovima označena je država domaćin te godine.
2 Od 1960. do 1992., natjecala se kao Čehoslovačka.
3 Od 1960. do 1988., natjecala se kao Sovjetski savez, a 1992. godine kao Zajednica nezavisnih država.

Gradovi domaćini

[uredi | uredi kod]

Francuska kandidatuta je, inicijalno, prezentirala 12 gradova domaćina kada je izabrana 2010. godine. Broj je do kraja svibnja 2011. trebao biti smanjen na devet, međutim u lipnju 2011. je sugerirano kako bi broj domaćina mogao biti 11.[21] Izbor gradova domaćina pao je na Francuski nogometni savez.

Sedam stadiona bilo je sigurno, a to su - nacionalni stadion Stade de France, četiri novoizgrađena stadiona u Lilleu, Lyonu, Nici i Bordeauxu, te stadioni u najvećim gradovima, Parizu i Marseilleu. Nakon što je Strasbourg odustao zbog financijskih poteškoća povodom ispadanja iz lige,[22] preostala dva mjesta preuzeli su Nancy i Lens, koji su u prvom krugu glasovanja završili ispred Saint-Étiennea i Toulousea; potonji su izabrani kao rezerve.

Tokom lipnja 2011., službeno je potvrđeno kako će broj domaćina biti 11 i to zbog povećanog broja sudionika (24 u odnosnu na ranijih 16).[23][24] Ova odluka značila je da su se Saint-Étienne i Toulouse, dotadašnje rezerve, pridružile glavnom popisu domaćina. Ipak, u prosincu 2011., Nancy je objavio kako odustaje od domaćinstva zbog propale rekonstrukcije stadiona,[25] tako da je lista pala na 10 gradova.

Također, stadioni Stade de la Beaujoire u Nantesu i Stade de la Mosson u Montpellieru, koji su bili domaćini na SP-u 1998., nisu izabrani za Euro. Konačni popis potvrdio je UEFA-in Izvršni odbor 25. siječnja 2013. godine:[26]

Saint-Denis Marseille Lyon Lille
Stade de France Stade Vélodrome Parc Olympique Lyonnais Stade Pierre-Mauroy
Kapacitet: 81,338 Kapacitet: 67,394
(nadograđen)		 Kapacitet: 59,286
(novi stadion)		 Capacity: 50,186
(novi stadion)
Pariz Bordeaux
Parc des Princes Matmut Atlantique
Kapacitet: 48,712
(nadograđen)		 Kapacitet: 42,115
(novi stadion)
Saint-Étienne Nice Lens Toulouse
Stade Geoffroy-Guichard Allianz Riviera Stade Bollaert-Delelis Stadium Municipal
Kapacitet: 41,965
(nadograđen)		 Kapacitet: 35,624
(novi stadion)		 Kapacitet: 38,223
(nadograđen)		 Kapacitet: 33,150
(nadograđen)

Bilješka: Kapaciteti se odnose na kapacitet stadiona za Euro 2016. godine i ne moraju nužno predstavljati stvarne kapacitete stadiona.

Format natjecanja

[uredi | uredi kod]

S obzirom da je došlo do povećanja broja sudionika sa 16 na 24, UEFA je odlučila promijeniti sustav natjecanja u odnosu na prethodno izdanje. Tako je broj grupa povećan s četiri na šest, dok je u fazi na izbacivanje uvedena osmina finala kao dodatna runda. Svaka grupa (A do F) i dalje je sadržavala po četiri ekipe, a dvije najbolje plasirane reprezentacije iz svake grupe su i dalje osiguravale plaman u sljedeću fazu. S druge strane, četiri najbolje plasirane trećeplasirane reprezentacije također prolaze u sljedeću fazu u čijem prvom kolu, dakle osmini finala, sada igra 16 reprezentacija, a ne 8 kao što je to bilo ranije.[27] Ovakav sustav primjenjivan je na Svjetskim prvenstvima 1986., 1990. i 1994., uz izuzetak nepostojanja play-offa za trećeplasirane reprezentacije.

Ovakav format dovodi do odigravanja 51 utakmice, u odnosu na raniju 31, kroz period od 31 dana. Glavni tajnik UEFA-e, Gianni Infantino, ranije je izjavio kako sustav "nije idealan" zbog potrebe prolaska trećeplasiranih ekipa, što bi dovelo do problema u sprječavanju situacija u kojima bi reprezentacije točno znale koji su im rezultati potrebi za prolazak, a što pak dovodi do manjka napetosti među navijačima ili pak do mogućeg dogovaranja reprezentacija o rezultatima.[27]

Finalni ždrijeb

[uredi | uredi kod]

Finalni ždrijeb skupina održao se 12. prosinca 2015. godine u 18:00 sati u Kongresnoj palači u Parizu.[1][2][28][29] Kvalificirane ekipe su raspoređene u šest skupina po četiri ekipa, s tim da je domaćin Francuska automatski ždrijebana na poziciju A1. Ostale ekipe podijeljene su u četiri jakosne skupine po pet (skupina 1), odnosno šest ekipa (skupine 2-4). Španjolska je kao branitelj naslova automatski svrstana u prvu skupinu, dok su ostale reprezentacije svrstane temeljem UEFA-inih koeficijenata zaključno s 14. listopada 2015. godine, nakon zaključenja kvalifikacija po skupinama.[30][31][32][33]

Jakosne skupine bile su sljedeće:

Skupina 1
MomčadKoef.Rang
 Francuskaa33,5998
 Španijab37,9622
 Njemačka40,2361
 Engleska35,9633
 Portugal35,1384
 Belgija34,4425
Skupina 2
MomčadKoef.Rang
 Italija34,3456
 Rusija31,3459
Švicarska Švicarska31,25410
 Austrija30,93211
 Hrvatska30,64212
 Ukrajina30,31314
Skupina 3
MomčadKoef.Rang
 Češka29,40315
 Švedska29,02816
 Poljska28,30617
 Rumunija28,03818
 Slovačka27,17119
 Mađarska27,14220
Skupina 4
MomčadKoef.Rang
 Turska27,03322
 Irska26,90223
 Island25,38827
 Wales24,53128
 Albanija23,21631
 Sjeverna Irska22,96133
a Domaćini, Francuska (koeficijent 33,599; rang 8.) automatski su ždrijebani na poziciju A1.
b Branitelji naslova, Španjolska (koeficijent 37,962; rang 2.), automatski su svrstani u skupinu 1.

Suci

[uredi | uredi kod]

UEFA je 15. prosinca 2015. godine imenovala 18 glavnih sudaca za Euro u Francuskoj,[34] dok su potpuni sudački timovi i rezerve objavljeni 1. ožujka 2016. godine.[35] Popis je sljedeći:

ZemljaGlavni sudacPomoćni suciDodatni pomoćni suci
 EngleskaMartin AtkinsonMichael Mullarkey
Stephan Child
Gary Beswick (pričuva)		Michael Oliver
Craig Pawson
 NjemačkaFelix BrychMark Borsch
Stefan Lupp
Marco Achmüller (pričuva)		Bastian Dankert
Marco Fritz
 TurskaCüneyt ÇakırBahattin Duran
Tarık Ongun
Mustafa Emre Eyisoy (pričuva)		Hüseyin Göçek
Barış Şimşek
 EngleskaMark ClattenburgSimon Beck
Jake Collin
Stuart Burt (pričuva)		Anthony Taylor
Andre Marriner
 ŠkotskaWillie CollumIrska Damien MacGraith
Francis Connor
Douglas Ross (pričuva)		Bobby Madden
John Beaton
 ŠvedskaJonas ErikssonMathias Klasenius
Daniel Wärnmark
Mehmet Culum (pričuva)		Stefan Johannesson
Markus Strömbergsson
 RumunjskaOvidiu HațeganOctavian Şovre
Sebastian Gheorghe
Radu Ghinguleac (pričuva)		Alexandru Tudor
Sebastian Colţescu
 RusijaSergej KarasevAnton Averjanov
Tihon Kalugin
Nikolaj Golubjev		Sergej Lapočkin
Sergej Ivanov
 MađarskaViktor KassaiGyörgy Ring
Vencel Tóth
István Albert (pričuva)		Tamás Bognar
Ádám Farkas
 ČeškaPavel KrálovecSlovačka Roman Slyško
Martin Wilczek
Tomas Mokrusch (pričuva)		Peter Ardeleanu
Michal Patak
 NizozemskaBjörn KuipersSander Van Roekel
Erwin Zeinstra
Mario Diks (pričuva)		Pol van Boekel
Richard Liesveld
 PoljskaSzymon MarciniakPaweł Sokolnicki
Tomasz Listkiewicz
Radosław Siejka (pričuva)		Paweł Raczkowski
Tomasz Musiał
 SrbijaMilorad MažićMilovan Ristić
Dalibor Đurđević
Nemanja Petrović (pričuva)		Danilo Grujić
Nenad Đokić
 NorveškaSvein Oddvar MoenKim Thomas Haglund
Frank Andås
Sven Erik Midthjell (pričuva)		Ken Henry Johnsen
Svein-Erik Edvartsen
 ItalijaNicola RizzoliElenito Di Liberatore
Mauro Tonolini
Gianluca Cariolato (pričuva)		Luca Banti
Antonio Damato
Daniele Orsato
 SlovenijaDamir SkominaJure Praprotnik
Robert Vukan
Bojan Ul (pričuva)		Matej Jug
Slavko Vinčić
 FrancuskaClément TurpinFrédéric Cano
Nicolas Danos
Cyril Gringore (pričuva)		Benoît Bastien
Fredy Fautrel
 ŠpanjolskaCarlos Velasco CarballoRoberto Alonso Fernández
Juan Carlos Yuste Jiménez
Raúl Cabañero Martínez (pričuva)		Jesús Gil Manzano
Carlos del Cerro Grande

Imenovana su i dvojica sudaca, koji su služili samo kao četvrti suci, te dvojica rezervnih pomoćnih sudaca:[35]

ZemljaČetvrti sudac
 BjelorusijaAleksej Kulbakov
 GrčkaAnastasios Sidiropulos
ZemljaRezervni pomoćni sudac
 BjelorusijaVitalij Maliucin
 GrčkaDamianos Efthymiadis

Natjecanje po grupama

[uredi | uredi kod]

Objašnjenje boja u tablici skupina:

     Momčad ispala iz daljnjeg natjecanja.
     Momčad se plasirala za daljnji tijek natjecanja.

Grupa A

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.  Francuska 7321041+3
2. Švicarska Švicarska 5312021+1
3.  Albanija 3310213-2
4.  Rumunija 1301224-2

Grupa B

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.  Wales 6320163+3
2.  Engleska 5312032+1
3.  Slovačka 43111330
4.  Rusija 1301226-4

Grupa C

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.  Njemačka 7321030+3
2.  Poljska 7321020+2
3.  Sjeverna Irska 33102220
4.  Ukrajina 0300305-5

Grupa D

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.  Hrvatska 7321053+2
2.  Španija 6320152+3
3.  Turska 3310224-2
4.  Češka 1301225-3
Španjolska Španija 3:0  Turska
Morata 34', 48'
Nolito 37'		 Izvještaj
Gledatelja: 33,409

Grupa E

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.  Italija 6320131+2
2.  Belgija 6320142+2
3.  Irska 4311124-2
4.  Švedska 1301213-2

Grupa F

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.  Mađarska 5312064+2
2.  Island 5312043+1
3.  Portugal 33030440
4.  Austrija 1301214-3
Mađarska Mađarska 3:3  Portugal
Gera 19'
Dzsudzsák 47', 55'		 Izvještaj Nani 42'
Ronaldo 50', 62'
Gledatelja: 55,514

Rangiranje trećeplasiranih momčadi

[uredi | uredi kod]
Grupa Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. GR
1. B  Slovačka 43111330
2. E  Irska 4311124-2
3. F  Portugal 33030440
4. C  Sjeverna Irska 33102220
5. D  Turska 3310224-2
6. A  Albanija 3310213-2

Četiri najbolje plasirane trećeplasirane ekipe određuju se prema sljedećim kriterijima:[36]

  1. Najviše osvojenih bodova;
  2. Bolja gol razlika;
  3. Veći broj postignutih golova;
  4. Fair play;
  5. Pozicija na listi UEFA-inih koeficijenata.

Faza na izbacivanje

[uredi | uredi kod]
 
Osmina finalaČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
              
 
25. juni – Saint-Étienne
 
 
  Švicarska1 (4)
 
30. juni – Marseille
 
 Poljska (pen.)1 (5)
 
 Poljska1 (3)
 
25. juni – Lens
 
 Portugal (pen.)1 (5)
 
 Hrvatska0
 
6. juli – Lyon
 
 Portugal (prod.)1
 
 Portugal2
 
25. juni – Pariz
 
 Wales0
 
 Wales1
 
1. juli – Lille
 
 Sjeverna Irska0
 
 Wales3
 
26. juni – Toulouse
 
 Belgija1
 
 Mađarska0
 
10. juli – Saint-Denis
 
 Belgija4
 
 Portugal (prod.)1
 
26. juni – Lille
 
 Francuska0
 
 Njemačka3
 
2. juli – Bordeaux
 
 Slovačka0
 
 Njemačka (pen.)1 (6)
 
27. juni – Saint-Denis
 
 Italija1 (5)
 
 Italija2
 
7. juli – Marseille
 
 Španija0
 
 Njemačka0
 
26. juni – Lyon
 
 Francuska2
 
 Francuska2
 
3. juli – Saint-Denis
 
 Irska1
 
 Francuska5
 
27. juni – Nice
 
 Island2
 
 Engleska1
 
 
 Island2
 

Osmina finala

[uredi | uredi kod]

Četvrtfinale

[uredi | uredi kod]

Polufinale

[uredi | uredi kod]

Finale

[uredi | uredi kod]

Statistike i nagrade

[uredi | uredi kod]

Statistike

[uredi | uredi kod]

Ažurirano: 10. srpnja 2016.

Prvi pogodak

Najbrži pogodak

Najkasniji pogodak

Prvi žuti karton

Prvi crveni karton

Najviše golova na utakmici

Najmanje golova na utakmici

Najstariji igrač s nastupom

Najmlađi igrač s nastupom

Najstariji igrač s postignutim golom

Najmlađi igrač s postignutim golom

Igrač s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici

Momčad s najviše postignutih pogodaka

Momčad s najviše primljenih pogodaka

Momčad s najmanje primljenih pogodaka

Momčad s najmanje postignutih pogodaka

Strijelci

[uredi | uredi kod]

6 golova

3 gola

2 gola

1 gol

Autogolovi

Jedanaesterci

[uredi | uredi kod]

Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:

Realizirani

[uredi | uredi kod]

Promašeni

[uredi | uredi kod]

Nagrade

[uredi | uredi kod]
Pobjednici UEFA Eura 2016.
POR
PORTUGAL
1. naslov
Dobitnik zlatne kopačke Najbolji igrač prvenstva Najbolji golman Najbolji asistent Najbolji mladi igrač
Francuska Antoine Griezmann (6 golova) Francuska Antoine Griezmann Portugal Rui Patrício Belgija Eden Hazard (4 asistencije) Portugal Renato Sanches

Idealna momčad

[uredi | uredi kod]
Vratari Braniči Veznjaci Napadači

Portugal Rui Patrício

Portugal Raphaël Guerreiro
Portugal Pepe
Njemačka Jérôme Boateng
Njemačka Joshua Kimmich

Njemačka Toni Kroos
Wales Joe Allen
Francuska Antoine Griezmann
Wales Aaron Ramsey
Francuska Dimitri Payet

Portugal Cristiano Ronaldo

Konačni poredak

[uredi | uredi kod]
Konačni plasman sudionika Eura 2016. godine

  Prvaci
  Drugoplasirani
  Trećeplasirani
  Četvrtfinalisti
  Osmina finala
  Grupna faza
#MomčadGrupaUta.Pob.Izj.Por.G+G-GRBod.
Finale
1 PortugalF734095+413
2 FrancuskaA7511136+716
Treće mjesto
3 WalesB6402106+412
 NjemačkaC632173+411
Četvrtfinale
5 ItalijaE531162+410
6 BelgijaE530295+49
7 PoljskaC523042+29
8 IslandF522189-18
Osmina finala
9 HrvatskaD421154+17
10 ŠpanijaD420254+16
11Švicarska ŠvicarskaA413032+16
12 EngleskaB41214405
13 MađarskaF412168-25
14 SlovačkaB411236-34
15 IrskaE411236-34
16 Sjeverna IrskaC410323-13
Grupna faza
17 TurskaD310224-23
18 AlbanijaA310213-23
19 RumunijaA301224-21
20 ŠvedskaE301213-21
21 ČeškaD301225-31
22 AustrijaF301214-31
23 RusijaB301226-41
24 UkrajinaC300305-50

Marketing

[uredi | uredi kod]

Maskota

[uredi | uredi kod]

Službena maskota turnira, Super Victor, službeno je predstavljen 18. studenog 2014. godine.[37] Super Victor je dječak i superjunak odjeven u dres francuske reprezentacije i s plaštom, koji predstavlja boje francuske zastave. Njegove supermoći nalaze se u plaštu, kopačkama i lopti. Maskota je prvi put predstavljena tokom utakmice između Francuske i Švedske u Marseilleu, a ime iste je otkriveno 30. studenog 2014. godine nakon što je Super Victor dobio oko 50,000 glasova, ispred imena Driblou i Goalix.[38]

Logo i slogan

[uredi | uredi kod]

Službeni logo prvenstva otkriven je 26. lipnja 2013. godine tokom ceremonije u Parizu.[39] Vizualni dizajn osmislila je portugalska kompanija Brandia Central, koja je surađivala i na prethodnom prvenstvu, a temeljen je na ideji "slavlja umjetnosti nogometa". Logo prikazuje trofej Henrija Delaunayja u bojama francuske zastave, okružen različitim oblicima i linijama koji predstavljaju različite umjetničke pokrete i nogometne elemente.[40]

Službeni slogan, Le Rendez-Vous, objavljen je 17. listopada 2013. godine. Jacques Lambert, predsjednik organizacijskog odbora, objasnio je kako je slogan mnogo više od kalendarskog podsjetnika, točnije poziv cijelom svijetu da uživa u emocijama ovako elitnog turnira.[41]

Lopta

[uredi | uredi kod]

Službena lopta za Euro 2016. otkrivena je 12. studenog 2015. godine od strane Zinadinea Zidanea, bivšef francuskog reprezentativca.[42] Lopta je dobila naziv Adidas Beau Jeu, odnosno "Lijepa igra". Iako se radi o jedinstvenom dizajnu,[43] lopta je bila djelomično temeljena na lopti Adidas Brazuca.[44]

Kontroverze

[uredi | uredi kod]

Nakon terorističkih napada u Parizu od 13. studenog 2015. godine, jedan od kojih se desio u neposrednoj blizini Stade de Francea, pojavile su se sumnje i kontroverze oko sigurnosti igrača i navijača na Euru 2016. godine. Noël Le Graët, predsjednik francuskog saveza, objasnio je kako su sigurnosni rizici veći nakon napada. Objasnio je:

Već je postojala bojazan za Euro, međutim ona je sada očigledno veća. Nastavit ćemo raditi sve što je u našoj moći kako bi osigurali zaštitu unatoč rizicima. Znam da su svi oprezni. Ovo je očigledno znak da ćemo svi biti još oprezniji. To je, ipak, trajna briga francuskog saveza i države.

– Noël Le Graët[45]

Francuska policija je neposredno prije početka prvenstva povećala sigurnost i donijela stroža pravila i mjere kako bi osigurala igrače i navijače tokom prvenstva.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1 2 „UEFA EURO 2016: key dates and milestones”. UEFA.com. 1 February 2013.
  2. 1 2 „UEFA EURO 2016 steering group meets in Paris”. UEFA.com. 23 October 2012.
  3. ↑ Chaplin, Mark (12 December 2008). „2016 bidding process given green light”. UEFA.com (Nyon: Union of European Football Associations). Pristupljeno 11 January 2011.[mrtav link]
  4. ↑ „France beat Turkey and Italy to stage Euro 2016”. BBC Sport (British Broadcasting Corporation). 28 May 2010. Pristupljeno 11 January 2011.
  5. ↑ „UEFA approves 24-team Euro from 2016”. UEFA.com (Union of European Football Associations). 27 September 2008. Pristupljeno 19 September 2015.
  6. ↑ „France win race to host Euro 2016”. The Roar. Pristupljeno 2016-03-08.
  7. ↑ Rob Draper (2010-05-30). „Guus Hiddink slams UEFA decision to grant France Euro 2016 ahead of Turkey | Mail Online”. London: Dailymail.co.uk. Pristupljeno 2010-09-08.
  8. ↑ „Organisation de l'Euro 2016 en France : la boulette du Bordelais Marc Planus ?”. SudOuest.fr. 2010-05-30. Pristupljeno 2010-09-08.
  9. ↑ „Lapsus de Marc Planus : les Bleus savaient-ils dès jeudi que l'Euro 2016 serait organisé en France? – Fred-Lille sur”. Lepost.fr. 2010-05-29. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-03. Pristupljeno 2010-09-08.
  10. ↑ Europe. „Euro 2016 – Grosse bourde de Planus ?” (fr). Goal.com. Pristupljeno 2010-09-08.
  11. ↑ „Platini’Den Şok Açiklama: Siradaki Başkan Türk Olursa Siz De Kazanabilirsiniz” (Turkish). Habervitrini.com. 2008-02-14. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-29. Pristupljeno 2010-09-08.
  12. ↑ „Hrvatska za Euro protiv Italije, Norveške, Bugarske, Azerbajdžana i Malte”. Sportske novosti. 23.2.2014. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-06. Pristupljeno 12.10.2015.
  13. ↑ „UEFA EURO 2016 qualifying format”. UEFA.com. (en)
  14. ↑ „UEFA EURO 2016 regulations published”. UEFA.com. 18.12.2013.
  15. ↑ „Regulations of the UEFA European Football Championship 2014-16”. UEFA.com.
  16. ↑ McNulty, Phil (12.10.2015.). „Lithuania 0–3 England”. BBC Sport. Pristupljeno 16.10.2015. (en)
  17. ↑ Grohmann, Karolus (12.10.2015.). „Euro 2016 title is next on Germany's list – Schweinsteiger”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-15. Pristupljeno 16.10.2015. (en)
  18. 1 2 3 „Euro 2016: Qualifiers for the tournament in France”. BBC Sport. 13.10.2015.. Pristupljeno 16.10.2015. (en)
  19. ↑ Eccleshare, Charlie (12.10.2015.). „Euro 2016: How will England, Wales, Northern Ireland and possibly Republic of Ireland fare in France?”. The Telegraph. Pristupljeno 16.10.2015. (en)
  20. ↑ „Netherlands 2–3 Czech Republic”. BBC Sport. 13.10.2015.. Pristupljeno 16.10.2015.
  21. ↑ „France To Host Euro 2016 at Eleven Venues”. Supersport (Reuters). 16 June 2011. Pristupljeno 16 June 2011.
  22. ↑ „Strasbourg se rétracte” [Strasbourg pulls out] (French). Sport24. 29 July 2011. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-13. Pristupljeno 19 July 2011.
  23. ↑ Bisson, Mark (17 June 2011). „France gets go-ahead to stage Euro 2016 in 11 host cities”. World Football Insider. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-03. Pristupljeno 6 July 2011.
  24. ↑ „France to host Euro 2016 at 11 venues”. Reuters (Dawn). 17 June 2011. Pristupljeno 6 July 2011.
  25. ↑ „Nancy renonce à accueillir l'Euro 2016” [Nancy gives up Euro 2016 hosting] (French). Agence France-Presse (Le Monde). 2 December 2011. Pristupljeno 4 December 2011.
  26. ↑ „Executive Committee confirms EURO 2016 venues”. UEFA.com. 25 January 2013.
  27. 1 2 Ziegler, Martyn (28 March 2012). „Uefa admit expansion of European Championships to 24 teams 'not ideal'”. The Independent (London: Independent Print Limited). Pristupljeno 28 March 2012.
  28. ↑ „Finals draw”. UEFA.com.
  29. ↑ „UEFA EURO 2016 finals draw made in Paris”. UEFA.com. 12 December 2015. Pristupljeno 12 December 2015.
  30. ↑ „EURO 2016 play-off, final tournament draw info”. UEFA. 30 June 2015. Pristupljeno 30 June 2015.
  31. ↑ „UEFA EURO 2016 draw pots take shape”. UEFA. 14 October 2015. Pristupljeno 14 October 2015.
  32. ↑ „EURO 2016 draw pots confirmed for 12 December”. UEFA.com. 17 November 2015.
  33. ↑ „National team coefficients overview” (pdf). UEFA. 14 October 2015. Pristupljeno 14 October 2015.
  34. ↑ „Eighteen referees appointed for UEFA EURO 2016”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 15 December 2015. Pristupljeno 15 December 2015.
  35. 1 2 „Full UEFA EURO 2016 referee teams named”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 1 March 2016. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-23. Pristupljeno 1 March 2016.
  36. ↑ „Regulations of the UEFA European Football Championship 2014-16”. UEFA.com.
  37. ↑ „Introducing the UEFA EURO 2016 mascot”. UEFA.com. 18 November 2014. Arhivirano iz originala na datum 19 November 2014. Pristupljeno 5 January 2016.
  38. ↑ Arhivirano 2016-06-19 na Wayback Machine-u UEFA.com. Retrieved 8 December 2014
  39. ↑ „UEFA EURO 2016 logo Launch”. UEFA.com. 26 June 2013. Pristupljeno 28 June 2013.
  40. ↑ „UEFA EURO 2016 logo unveiled”. UEFA.com. 26 June 2013. Pristupljeno 28 June 2013.
  41. ↑ „UEFA EURO 2016: 'Le Rendez-Vous'”. UEFA.com. 17 October 2013.
  42. ↑ Adidas unveils official match ball for Euro 2016
  43. ↑ Adidas Beau Jeu Euro 2016 Ball Released
  44. ↑ Here is the ball we hope Ireland are kicking in France next June
  45. ↑ Jackson, Jamie (14 November 2015). „Euro 2016 organisers facing up to growing terrorism risk to finals”. theguardian.com. Pristupljeno 15 November 2015.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=UEFA_Euro_2016.&oldid=42670711