Prijeđi na sadržaj

Tenja

Izvor: Wikipedija
Tenja
Dvorac obitelji Adamović (danas Osnovna škola Tenja)
Država Hrvatska
Županija Osječko-baranjska
Općina/gradOsijek
Površina49,3 km2 [1]
Koordinate45°29′53″N 18°44′49″E / 45.498°N 18.747°E / 45.498; 18.747
Stanovništvo (2021.)
 ukupno6260 [2]
 – gustoća127 st./km2
Odredišna pošta31207 Tenja [3]
Pozivni broj+385 (0)31
AutooznakaOS

Zemljovid

Tenja na zemljovidu Hrvatske
Tenja
Tenja

Tenja na zemljovidu Hrvatske

Tenja je najveće prigradsko naselje u sastavu grada Osijeka, u Osječko-baranjskoj županiji.[4] Prema Popisu stanovništva 2021. imala je 6260 stanovnika.[5] Među prepoznatljivim kulturno-povijesnim obilježjima mjesta nalazi se dvorac Adamović sa zaštićenim parkom.[6]

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Tenja se nalazi oko šest kilometara jugoistočno od Osijeka, u Dravsko-dunavskoj nizini. Područje naselja zauzima 49,27 km².[7]

U prostornoj strukturi razlikuju se Stara i Nova Tenja. Prva obuhvaća stariji, izvorno ruralni dio, dok je druga, lokalno često nazivana „Naselje”, izgrađena tijekom socijalističkog razdoblja kao planska stambena cjelina.[8]

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Podrijetlo naziva Tenja nije pouzdano utvrđeno. Postoje dvije često spominjane pretpostavke: mađarska, koja ga povezuje s riječju tehén („krava”)[9] i slavenska, koja ga povezuje s osnovom tinja („močvara”).[10]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Područje Tenje naseljeno je od prapovijesti. U okolici naselja pronađen je značajan arheološki nalaz iz razdoblja bakrenog doba – Ostava zlata Tenja–Orlovnjak, skupina prapovijesnih zlatnih predmeta pripisanih lasinjskoj kulturi.[11]

Tenja se u pisanim izvorima prvi put spominje 1332. godine u papinskom poreznom popisu.[12] Godine 1433. navodi se kao posjed plemića Korođa.[13] U poreznom registru iz 1469. bila je najveće naselje osječkog vlastelinstva, s 37 zemljišnih posjeda.[14]

Tijekom osmanskog razdoblja sastav stanovništva više se puta mijenjao. Popis iz 1579. bilježi Tenju pod imenom Tehna kao muslimansko selo sa sedam kuća,[15] dok kasniji habsburški izvori navode da je za osmanske vlasti ondje bilo oko 30 kuća Vlaha.[16]

Krajem 17. stoljeća, za habsburško-osmanskih ratova, stanovništvo se raselilo, pa je Tenja 1697. zabilježena kao pusta.[16] Već početkom 18. stoljeća počela se obnavljati i ponovno naseljavati, pretežno pravoslavnim stanovništvom uz nekoliko katolika.[17] U vrijeme Rákóczijeva ustanka među doseljenicima bilo je i stanovništva iz Baranje.[18]

U drugoj polovici 18. stoljeća Tenja je bila dio Erdutskog vlastelinstva u vlasništvu grofova Pálffy. Ivan Kapistran I. Adamović kupio je vlastelinstvo 3. lipnja 1778. godine.[19] Naselje je potom naslijedio njegov sin Antun Adamović, od kojega potječe tenjska loza obitelji Adamović.[20] U proljeće 1848., u vrijeme ukidanja kmetstva, predstavnici Tenje tražili su od vlastelinstva povrat oduzetih zemljišta i drugih posjeda, a u travnju iste godine zabilježeni su i sporovi tenjskih seljaka s vlastelinstvom oko korištenja pašnjaka.[21]

Službeni popis iz 1890. bilježi Tenju kao zasebnu upravnu općinu u osječkom kotaru.[22] Nakon Prvoga svjetskog rata, u sklopu agrarne reforme i kolonizacije, na području tadašnje upravne općine Tenja naseljavani su ratni dobrovoljci i kolonisti[23][24], uključujući Srbe iz Like, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Mađarske.[25]

Tijekom Drugoga svjetskog rata, 1942. godine, u blizini Tenje izgrađeno je naselje za osječke Židove, poslije pretvoreno u sabirni logor. Nakon deportacije zatočenika u Jasenovac i Auschwitz prestao je djelovati 22. kolovoza 1942. godine.[26]

Nakon Drugoga svjetskog rata broj stanovnika Tenje povećao se s 3875 stanovnika 1948. na 7663 stanovnika 1991. godine, osobito tijekom urbanizacije osječkih prigradskih naselja 1960-ih i 1970-ih.[27]

Početkom srpnja 1991., tijekom Domovinskog rata, veći dio naselja, odnosno Stara Tenja, došao je pod kontrolu lokalne Teritorijalne obrane uz potporu JNA i tamošnje milicije. Do kraja 1991. cijelo je naselje bilo pod kontrolom srpskih snaga. Takvo stanje trajalo je do završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998. godine.[28]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Prema Popisu stanovništva 2021. Tenja je imala 6260 stanovnika.[29] Najveći broj stanovnika u popisnom nizu zabilježen je 1991., kada je u Tenji živjelo 7663 stanovnika. Nakon pada na 6747 stanovnika 2001., broj je 2011. porastao na 7376, a do 2021. smanjio se na 6260.

Kretanje broja stanovnika

[uredi | uredi kôd]
Naselje Tenja: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2668
3038
2875
3314
3526
3605
3653
4120
3875
3905
4578
5299
6515
7663
6747
7376
6260
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Od 1869. do 1900. iskazivano pod imenom Tenje. U 1991. smanjeno izdvajanjem dijelova područja naselja koji su pripojeni naselju Antunovac, općina Antunovac, i naselju Bijelo Brdo, općina Erdut. Do 1961. sadrži dio podataka za naselje Antunovac, a do 1971. za naselje Bijelo Brdo. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Nacionalni sastav

[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva 1991. Tenja je imala 7663 stanovnika, od kojih 2813 Hrvata, 4177 Srba, 327 Jugoslavena, 18 Muslimana te 328 stanovnika svrstanih u ostale skupine.[30]

Prema podacima za 2001. godinu, Hrvati su činili oko 65 % stanovništva Tenje, Srbi oko 30 %, a ostali oko 5 %.[31]

Kultura i baština

[uredi | uredi kôd]

U Tenji se nalaze pravoslavna crkva Prenosa moštiju svetog Nikole i katolička crkva svete Ane. Pravoslavna crkva podignuta je 1761. godine, srušena 1942., a gradnja današnje crkve završena je 1981.[32] Crkva svete Ane sagrađena je 1904. kao filijalna crkva, a osnivanjem Župe svete Ane 1975. postala je župna crkva.[33]

U središtu naselja nalazi se dvorac obitelji Adamović, zaštićeno kulturno dobro u kojem je danas smještena Osnovna škola Tenja.[34] Uz dvorac se nalazi park površine oko 2,9 hektara, zaštićen 1973. kao spomenik parkovne arhitekture.[35] Pored parka nalaze se spomenik žrtvama NOB-a i spomenik hrvatskim braniteljima i civilima iz Tenje poginulima u Domovinskom ratu.[36]

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Osnovna škola Tenja smještena je u nekadašnjem dvorcu obitelji Adamović i u susjednoj školskoj zgradi izgrađenoj 1972. godine.[37][38]

U Tenji djeluju dva objekta Dječjeg vrtića Osijek: Vrapčić u Ulici Vladka Mačeka i Tenja u Mirnoj ulici.[39]

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Na sjevernom ulazu u naselje nalazi se Gospodarska zona Tenja, površine 6,63 hektara. Od toga je 5,63 hektara namijenjeno izgradnji gospodarskih objekata. Zona ima 27 građevnih čestica, infrastrukturno je opremljena i namijenjena proizvodnim, poslovnim te ugostiteljsko-turističkim sadržajima. U potpunosti je popunjena.[40]

Manifestacije

[uredi | uredi kôd]

U Tenji se održava pokladno jahanje, tradicionalna konjička manifestacija povezana s graničarskom baštinom ovoga kraja. Od 2006. okuplja jahače iz cijele Slavonije, koje domaćini dočekuju na postajama duž rute kroz naselje.[41][42]

KUD Josip Šošić od 2004. organizira višednevnu manifestaciju Slavonijo, u jesen si zlatna. Program uključuje smotru folklora, glazbene nastupe, etno-sajam te mimohod jahača, zaprega i kulturno-umjetničkih društava.[43][44]

Sport

[uredi | uredi kôd]

Od sportskih klubova djeluju NK Slavonac, rukometni klub, boćarski klub, streljački klub i sportsko-ribolovna udruga Čikov. NK Slavonac, osnovan 1983. godine, ima seniorsku momčad i više mlađih uzrasta,[45] dok Rukometni klub Tenja sudjeluje u natjecanjima mlađih dobnih kategorija.[46] Boćarski klub Tenja, osnovan 2004., natječe se u županijskoj ligi.[47]

Među dugogodišnjim sportskim događanjima su ljetni malonogometni turnir, koji organizira NK Slavonac,[48] Dani boćanja[49] i ljetni rukometni kamp.[50]

Lokalna uprava

[uredi | uredi kôd]

Sve do 1962. godine Tenja je bila samostalna upravna općina, kada je kao mjesni odbor pridružena općini Osijek. Nakon ustroja županija, gradova i općina 1993., Tenja ulazi u sastav Grada Osijeka kao prigradsko naselje. Danas je organizirana kao mjesni odbor pri Gradu Osijeku, a Vijeće Mjesnog odbora Tenja konstituirano je 24. siječnja 2023., kada je za predsjednicu izabrana Marija Capan (HDZ).[51]

Fotogalerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. ↑ Tenja dobila potpuno novu ulicu – Augustina Tina Ujevića. Grad Osijek. 3. prosinca 2024. Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  5. ↑ Mjesni odbor Tenja. Grad Osijek. Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  6. ↑ Tenja – Dvorac Adamović. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  7. ↑ Izvješće o stanju u prostoru Grada Osijeka (PDF). Grad Osijek. 2018. str. 35. Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  8. ↑ Dokić, Goran. 2025. Etnografija svakodnevice, izolacije i otpornosti u Tenji. Sociologija i prostor. 63 (3 (234)): 397. doi:10.5673/sip.63.3.2
  9. ↑ Živković, Ivan (2021). "Ojkonimi na području Korođanskoga vlastelinstva u srednjem vijeku". Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU u Osijeku 37: 103–132. ISSN 1846-8756. str. 115.
  10. ↑ Brozović Rončević, Dunja (1999). "Nazivi za blatišta i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskome jeziku". Folia onomastica Croatica 8: 27–47. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. ISSN 1330-0067. str. 34.
  11. ↑ Ostava zlata Tenja–Orlovnjak. Hrvatski arheološki portal. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
  12. ↑ Engel, Pál. 2000. A török dúlások hatása a népességre: Valkó megye példája (PDF). Századok (mađarski). 134 (2): 285. Pristupljeno 27. kolovoza 2026.
  13. ↑ Mažuran, Ive. 1994. Srednjovjekovni i turski Osijek. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku; Gradsko poglavarstvo Osijek; Školska knjiga. Osijek. str. 66. ISBN 953-154-040-3
  14. ↑ Mažuran, Ive. 1994. Srednjovjekovni i turski Osijek. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku; Gradsko poglavarstvo Osijek; Školska knjiga. Osijek. str. 84. ISBN 953-154-040-3
  15. ↑ Mažuran, Ive. 1994. Srednjovjekovni i turski Osijek. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku; Gradsko poglavarstvo Osijek; Školska knjiga. Osijek. str. 139. ISBN 953-154-040-3
  16. 1 2 Smičiklas, Tade. 1891. Dvjestogodišnjica oslobođenja Slavonije. Drugi dio: Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku (1640–1702). Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. str. 68
  17. ↑ Smičiklas, Tade. 1891. Dvjestogodišnjica oslobođenja Slavonije. Drugi dio: Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku (1640–1702). Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb.
  18. ↑ Pavičić, Stjepan. 1953. Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb.
  19. ↑ Pavić, Hrvoje. 2012. Kolonija Ciprovčana u Osijeku s osvrtom na obitelj Adamovich de Csepin. Essehist. 4 (4): 54
  20. ↑ Adamović Čepinski. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  21. ↑ Gavrilović, Slavko. 1961. Virovitička županija u revoluciji 1848–1849. Historijski zbornik. 14 (1–4): 2, 5
  22. ↑ Političko i sudbeno razdieljenje Kraljevina Hrvatske i Slavonije i repertorij mjesta po posljedcih popisa godine 1890. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada. Zagreb. 1892
  23. ↑ Šimončić-Bobetko, Zdenka. 1990. Kolonizacija u Hrvatskoj 1919.–1941. godine. Povijesni prilozi. 9 (9): 160, 162
  24. ↑ Dizdar, Zdravko. 2005. Osnivanje i djelatnost četničkih udruženja na području grada i kotara Osijek u monarhističkoj Jugoslaviji (1918.–1941.) (Prvi dio). Scrinia Slavonica. 5 (1): 210
  25. ↑ Kocsis, Károly; Kocsis-Hodosi, Eszter. 1998. Ethnic Geography of the Hungarian Minorities in the Carpathian Basin. Geographical Research Institute, Hungarian Academy of Sciences. Budapest. str. 178. ISBN 963-7395-84-9
  26. ↑ Živaković-Kerže, Zlata. 2006. Od židovskog naselja u Tenji do sabirnog logora. Scrinia Slavonica. 6 (1): 497–514. Pristupljeno 27. kolovoza 2026.
  27. ↑ Andraković, Verica; Jukić, Marijan. 2009. Dinamika stanovništva grada Osijeka od 1857. do 2001. godine. Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku (25): 31–33
  28. ↑ Dvadeset i četvrta obljetnica stradanja civilnog stanovništva u Tenji (PDF). Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću; Građanski odbor za ljudska prava; Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. 6. srpnja 2015. Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  29. ↑ Popis stanovništva 2021. – stanovništvo po naseljima. Državni zavod za statistiku. Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  30. ↑ Popis 1991: Hrvatska (PDF). Pristupljeno 25. kolovoza 2026.
  31. ↑ Kordić, Ljubica. 2012. Minority languages and the language policy in the rural area of Baranya (Croatia) – A case study. Jezikoslovlje. 13 (2): 557
  32. ↑ Srđan Sekulić. 18. svibnja 2018. Tenja i Mirkovci: Hramovi prenosa moštiju svetog Nikolaja. Srbi.hr. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  33. ↑ Pogled u prošlost naše župe – Liber memorabilium (Spomenica) od 1887. do 1996 (PDF). Magnificat. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  34. ↑ Tenja – Dvorac Adamović. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  35. ↑ Zaštićena područja. Zaštita prirode Osječko-baranjske županije. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  36. ↑ Obilježen Dan Mjesnog odbora Tenja. Grad Osijek. 25. srpnja 2024. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  37. ↑ Povijest. Osnovna škola Tenja. Pristupljeno 26. kolovoza 2026. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  38. ↑ Dogradnja i rekonstrukcija Osnovne škole Tenja – glavni projekt (PDF). Grad Osijek. Prosinac 2016. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  39. ↑ Obavijest o upisu djece. Dječji vrtić Osijek. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  40. ↑ Gospodarska zona Tenja. Grad Osijek. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  41. ↑ Pokladno jahanje Tenja 2007. Osijek031. 4. veljače 2007. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  42. ↑ 20. jubilarno pokladno jahanje u Tenji. HRT Radio Osijek. 7. veljače 2026. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  43. ↑ Odobreni programi kulturno-umjetničkog amaterizma za 2007. godinu (PDF). Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  44. ↑ Održana 20. jubilarna manifestacija „Slavonijo, u jesen si zlatna“. HRT Radio Osijek. 8. rujna 2024. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  45. ↑ NK Slavonac Tenja. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  46. ↑ 1. HRL U17, U15, U13 & U11: Popis najkorisnijih igračica. Hrvatski rukometni savez. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  47. ↑ Tenja. Hrvatski boćarski savez. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  48. ↑ Malonogometni turnir Tenja. Osijek Express. 9. lipnja 2026. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  49. ↑ Počeli Dani boćanja u Tenji. Zajednica osječkog sporta. 13. srpnja 2023. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  50. ↑ RK Tenja organizira 10. ljetni rukometni kamp za djecu svih uzrasta. Glas Slavonije. 10. srpnja 2025. Pristupljeno 26. kolovoza 2026.
  51. ↑ Mjesni odbor Tenja. Grad Osijek. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Tenja
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tenja&oldid=7608754"