Rage Against the Machine
| Rage Against the Machine | |
|---|---|
Rage Against the Machine nastupa na festivalu Big Day Out, 28. januara 2008. (sleva nadesno: Tim Komerford, Bred Vilk, Zak de la Roča i Tom Morelo). | |
| Muzički rad | |
| Aktivni period | 1991—2000, 2007—2011, 2019—2024.[1] |
| Osnivanje | 1991. (Los Anđeles, Kalifornija, SAD) |
| Žanr | Rep metal Rep rok fank metal Alternativni metal[2] |
| Izdavačke kuće | Epic, Revelation |
| Članovi | |
| Bivši članovi | Zak de la Roča (Zack de la Rocha) Tom Morelo (Tom Morello) Tim Komerford (Tim Commerford) Bred Vilk (Brad Wilk) |
| Ostalo | |
| Povezani članci | Audioslave, Axis of Justice, The Nightwatchman, One Day as a Lion, Street Sweeper Social Club, Inside Out, Lock Up |
Rage Against the Machine (IPA: /reɪdʒ əˈɡenst ðə məˈʃiːn/, transkribovano: Rejdž agenst de mašin, skraćeno RATM) američka je rep metal grupa osnovana 1991. godine u Los Anđelesu. Smatra se jednim od pionira rep metala, a njenu muziku karakteriše spoj hevi metala, hip hopa, fanka i pank roka. Grupu su činili pevač Zak de la Roča (Zack de la Rocha), gitarista Tom Morelo (Tom Morello), basista Tim Komerford (Tim Commerford) i bubnjar Bred Vilk (Brad Wilk). Postava je ostala nepromenjena tokom svih perioda delovanja grupe.[2]
Grupa se raspala 2000. godine, a ponovo se okupila 2007. Posle prekida koncertnih aktivnosti 2011. godine, novi povratak najavljen je 2019, ali je planirana turneja odložena zbog pandemije kovida 19. Koncerti su nastavljeni u julu 2022. godine. Nakon što je pevač Zak de la Roča povredio Ahilovu tetivu, otkazani su preostali nastupi. Poslednji koncert grupe održan je u avgustu 2022. godine.[1]
U januaru 2024. bubnjar Bred Vilk saopštio je da grupa više neće održavati koncerte. U intervjuu iz oktobra 2026. gitarista Tom Morelo nije želeo da potvrdi ni mogućnost novih nastupa ni konačan raspad grupe, navodeći da bi eventualne novosti zajednički saopštila sva četiri člana.[1][3] Grupa je 2023. godine uvrštena u Dvoranu slavnih rokenrola.[4]
Istorija
[уреди | уреди извор]Osnivanje i prvi album (1991—1995)
[уреди | уреди извор]Rage Against the Machine osnovan je 1991. godine u Los Anđelesu. Grupu su osnovali pevač Zak de la Roča, nekadašnji član hardkor pank grupe Inside Out, i gitarista Tom Morelo, koji je prethodno svirao u grupi Lock Up. Pridružili su im se basista Tim Komerford, de la Ročin prijatelj iz detinjstva, i bubnjar Bred Vilk. Grupa je iste godine održala prve nastupe, a 1992. samostalno objavila demo-kasetu sa 12 pesama, koja joj je pomogla da potpiše ugovor sa izdavačkom kućom Epic Records.[4][2]
Debi album Rage Against the Machine objavljen je 3. novembra 1992. godine. Na njemu su se našle pesme Killing in the Name, Bullet in the Head i Bombtrack, koje su postale među najpoznatijim ostvarenjima grupe. Album je privukao pažnju spojem rep metala i politički angažovanih tekstova. Njegov omot prikazuje budističkog monaha Tika Kvanga Duka tokom samospaljivanja u Saigonu 1963. godine, kojim je protestovao protiv progona budista u tadašnjem Južnom Vijetnamu.[4][2]
Grupa je narednih godina stekla širu popularnost koncertnim nastupima, uključujući učešće na muzičkom festivalu Lollapalooza 1993. godine. Istovremeno se uključivala u društvene i političke kampanje, koje su postale važan deo njenog javnog delovanja.[2]
Komercijalni uspeh i raspad (1996—2000)
[уреди | уреди извор]Drugi studijski album Evil Empire objavljen je 16. aprila 1996. godine i dospeo je na prvo mesto američke liste Billboard 200. Među njegovim najpoznatijim pesmama nalaze se Bulls on Parade, People of the Sun i Tire Me. Za poslednju navedenu pesmu grupa je 1997. godine osvojila nagradu Gremi za najbolje metal izvođenje.[5]
Treći album The Battle of Los Angeles objavljen je 2. novembra 1999. godine i takođe je zauzeo prvo mesto liste Billboard 200. Pesme Guerrilla Radio, Sleep Now in the Fire i Testify postale su deo najprepoznatljivijeg repertoara grupe. Za pesmu Guerrilla Radio grupa je osvojila drugu nagradu Gremi, u kategoriji najboljeg hard rok izvođenja.[2][4]
U oktobru 2000. godine Zak de la Roča napustio je grupu, navodeći neslaganja oko njenog načina odlučivanja. Preostali članovi nastavili su saradnju i kasnije sa pevačem Krisom Kornelom, nekadašnjim frontmenom grupe Soundgarden, osnovali sastav Audioslave. Četvrti studijski album grupe Rage Against the Machine, Renegades, objavljen je u decembru 2000. godine, nakon de la Ročinog odlaska. Album se sastojao od obrada pesama drugih izvođača.[2]
Ponovna okupljanja (2007—2024)
[уреди | уреди извор]Grupa se ponovo okupila 2007. godine i nastupila na festivalu Coachella. Usledili su koncerti u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama, ali bez objavljivanja novog studijskog albuma. Tokom 2009. godine pesma Killing in the Name dospela je na prvo mesto britanske liste singlova zahvaljujući internet kampanji organizovanoj kao alternativa pobedničkoj pesmi televizijskog takmičenja The X Factor. Grupa je održala besplatan koncert u Londonu 2010, a poslednji nastup u ovom periodu imala je 2011. godine u Los Anđelesu.[2]
Novo okupljanje najavljeno je 2019. godine, uz planove za koncertnu turneju tokom 2020. Međutim, zbog pandemije kovida 19 koncerti su više puta odlagani. Grupa se na scenu vratila u julu 2022. godine, nakon jedanaestogodišnje pauze.[1]
Tokom drugog koncerta turneje, održanog u Čikagu 11. jula 2022. godine, Zak de la Roča zadobio je tešku povredu leve Ahilove tetive. Uprkos povredi, grupa je nastavila nastupe, a de la Roča je pevao sedeći. Zbog njegovog zdravstvenog stanja otkazani su preostali evropski koncerti i severnoamerička turneja planirana za 2023. godinu. Poslednji koncert održan je 14. avgusta 2022. u dvorani Medison skver garden u Njujorku.[6][1]
Grupa je 2023. godine uvrštena u Dvoranu slavnih rokenrola. U januaru 2024. Bred Vilk saopštio je da sastav više neće nastupati uživo. U intervjuu iz oktobra 2026. Tom Morelo nije želeo da potvrdi ni mogućnost novih nastupa ni konačan raspad grupe, istakavši da bi eventualne novosti o njenoj budućnosti zajednički saopštila sva četiri člana.[4][1][3]
Muzički stil i uticaj
[уреди | уреди извор]Muzika grupe Rage Against the Machine predstavlja spoj rep metala, rep roka, fank metala i alternativnog metala, uz elemente hardkor panka i hip hopa. Njihov zvuk karakterišu snažni i ponavljajući gitarski rifovi, izražena ritam-sekcija i vokalni stil koji kombinuje repovanje, pevanje i uzvikivanje. Posebno važnu ulogu imaju ritmički obrasci preuzeti iz fanka, koji se povezuju sa teškim gitarskim zvukom karakterističnim za hevi metal.[2][4]
Gitarista Tom Morelo poznat je po eksperimentalnom pristupu električnoj gitari i širokoj upotrebi gitarskih efekata. Njegove tehnike uključuju stvaranje zvukova koji podsećaju na skrečovanje gramofonskih ploča, elektronske efekte i druge zvukove karakteristične za hip hop muziku. Iako pojedini zvuci podsećaju na rad di-džeja ili elektronske instrumente, grupa ih je stvarala gitarom, bas-gitarom, bubnjevima i glasom. Na omotima njenih izdanja isticano je da pri snimanju nisu korišćeni sempleri, klavijature ni sintisajzeri.[4][7][4]
Pevač Zak de la Roča svoj vokalni stil zasniva na izražajnom repovanju i energičnoj interpretaciji tekstova. Njegovi stihovi često sadrže političke poruke i društvenu kritiku, zbog čega su muzički izraz i politički angažman grupe međusobno povezani. Među izvođačima koji su uticali na njihov zvuk nalaze se Public Enemy, Black Sabbath, The Clash i N.W.A.[4]
Rage Against the Machine smatra se jednim od najuticajnijih sastava u razvoju rep metala tokom devedesetih godina 20. veka. Njegov spoj hip hopa, fanka i teške rok muzike uticao je na kasnije izvođače alternativnog metala, rep roka i nu metala. Među grupama na koje je njegov rad uticao navode se System of a Down, Korn, Papa Roach i P.O.D..[4]
Značaj grupe prepoznat je i njenim uvrštavanjem u Dvoranu slavnih rokenrola 2023. godine, čime je istaknut njen doprinos razvoju rok muzike i povezivanju muzičkog izraza sa društvenim aktivizmom.[4]
Tematika
[уреди | уреди извор]Grupa Rage Against the Machine poznata je po svojim levičarskim i antiautoritarnim političkim stavovima, koji predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata njenog muzičkog identiteta. Tekstovi pesama bave se društvenom nejednakošću, rasizmom, policijskom brutalnošću, političkom korupcijom, kapitalizmom, imperijalizmom i militarizmom. Grupa naročito kritikuje koncentraciju političke i ekonomske moći, zloupotrebu državnih institucija i eksploataciju radnika. Gitarista Tom Morelo objasnio je da se „mašina” iz naziva grupe odnosi na različite oblike institucionalne i ekonomske moći koji, prema njegovom mišljenju, ograničavaju slobodu pojedinca i podstiču društvenu nepravdu.[8][4]
Jedna od najpoznatijih političkih pesama grupe je Killing in the Name (1992), koja kritikuje policijsku brutalnost i povezanost rasizma sa pojedinim pripadnicima američkih organa reda. Njen nastanak povezan je sa rasnim tenzijama i protestima protiv policijskog nasilja u Los Anđelesu, posebno nakon slučaja Rodnija Kinga i nemira 1992. godine. Na istom albumu, Take the Power Back kritikuje evrocentrizam u obrazovnom sistemu Sjedinjenih Američkih Država, dok Bullet in the Head obrađuje uticaj masovnih medija i manipulacije informacijama. Ovakvi tekstovi pozivaju slušaoce na kritičko preispitivanje društvenih autoriteta i institucija.[8][9]
Protivljenje ratovima i američkoj vojnoj politici predstavlja još jednu važnu temu. Pesma Bulls on Parade (1996) kritikuje vojnoindustrijski kompleks i velike izdatke za naoružanje, suprotstavljajući ih nezadovoljenim društvenim potrebama. U tekstu se dovodi u pitanje povezanost vojne industrije, političke moći i ekonomskih interesa. Pesma Sleep Now in the Fire (1999) bavi se pohlepom, ekonomskom eksploatacijom i posledicama kapitalističkog sistema. Njen spot, koji je režirao Majkl Mur, snimljen je u januaru 2000. godine ispred Njujorške berze i uključuje satirični prikaz bogatstva, siromaštva i društvene nejednakosti. Tokom snimanja privremeno su zatvorena vrata berze, ali trgovanje nije bilo prekinuto.[10][11][5]
Posebno mesto u tekstovima grupe zauzima borba za prava starosedelačkih naroda. Pesma People of the Sun (1996) povezana je sa istorijom kolonizacije Meksika, otporom starosedelačkih zajednica i zapatističkim pokretom u meksičkoj saveznoj državi Čijapas. Pevač Zak de la Roča, čija porodica ima meksičko poreklo, više puta je posetio Čijapas i javno podržavao zapatistički pokret. Njegovo interesovanje za prava starosedelačkih naroda i njihov otpor političkoj i ekonomskoj marginalizaciji značajno je uticalo na tekstove grupe.[12][8]
Pesma Freedom (1992) povezana je sa slučajem američkog starosedelačkog aktiviste Leonarda Peltijera, koji je 1977. osuđen za ubistvo dvojice agenata FBI-ja počinjeno 1975. godine.[13] Grupa je dovodila u pitanje pravičnost sudskog postupka i zalagala se za njegovo oslobađanje. Spot za pesmu koristi snimke iz dokumentarnog filma Incident at Oglala i istorijski materijal o položaju američkih starosedelaca. Grupa je 1994. organizovala i dobrotvorni koncert radi prikupljanja sredstava za Peltijerovu pravnu odbranu.[14][5]
Prava zatvorenika i kritika pravosudnog sistema obrađeni su i u pesmi Voice of the Voiceless sa albuma The Battle of Los Angeles (1999), posvećenoj Mumiji Abu Džamalu, nekadašnjem novinaru i političkom aktivisti osuđenom za ubistvo policajca u Filadelfiji. Grupa je podržavala zahteve za preispitivanje pravičnosti njegovog suđenja i 1999. organizovala dobrotvorni koncert za finansiranje njegove pravne odbrane. Koncert je izazvao protivljenje pojedinih policijskih organizacija i političara, koji su kritikovali podršku osuđenom zatvoreniku.[15][5]
Pored tekstova pesama, članovi grupe učestvovali su u različitim društvenim i političkim kampanjama. Podržavali su organizacije koje se bore protiv rasizma i diskriminacije, prava radnika, starosedelačkih naroda i zatvorenika, kao i pokrete koji se protive ratovima i ekonomskoj nejednakosti. Na festivalu Lollapalooza u Filadelfiji 18. jula 1993. godine izveli su protest protiv cenzure: sva četiri člana su petnaest minuta stajala naga na sceni, sa ustima prelepljenim trakom i slovima PMRC ispisanim na grudima, ne odsviravši nijednu pesmu. Slova su predstavljala skraćenicu naziva organizacije Parents Music Resource Center, koja se zalagala za upozoravajuće oznake na muzičkim izdanjima.[5] U aprilu 1996. njihovo gostovanje u televizijskoj emisiji Saturday Night Live skraćeno je na jednu pesmu nakon što su pokušali da istaknu obrnute američke zastave na pojačalima. U avgustu 2000. održali su politički angažovan koncert u blizini mesta održavanja nacionalne konvencije Demokratske stranke u Los Anđelesu.[5] Njihov aktivizam ogledao se i u dobrotvornim koncertima, saradnji sa aktivističkim organizacijama i podršci zapatističkim zajednicama u Meksiku.[16]
Politički angažman grupe nije bio ograničen na kritiku pojedinačnih događaja, već je obuhvatao šire pitanje odnosa pojedinca, društva i državne vlasti. De la Roča je isticao da muziku vidi kao sredstvo kojim ljudi mogu steći svest o društvenim problemima i biti podstaknuti na delovanje. Takav pristup, u kojem su političke poruke povezane sa popularnom rok i hip hop muzikom, postao je jedno od glavnih obeležja grupe.[8][4]
Diskografija
[уреди | уреди извор]Grupa je objavila četiri studijska albuma:[17]
- Rage Against the Machine (1992)
- Evil Empire (1996)
- The Battle of Los Angeles (1999)
- Renegades (2000) — album obrada pesama drugih izvođača
Galerija
[уреди | уреди извор]-
Grupa na festivalu Vegoose, oktobar 2007.
-
Nastup na festivalu Voodoo u Nju Orleansu, oktobar 2007.
-
Nastup grupe, avgust 2010.
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ а б в г д ђ Minsker, Evan (3. 1. 2024). „Rage Against the Machine Will Not Tour Again, Brad Wilk Says”. Pitchfork. Приступљено 24. 10. 2026.
- ^ а б в г д ђ е ж з Ankeny, Jason. „Rage Against the Machine - Biography”. AllMusic. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ а б Hiatt, Brian (4. 10. 2026). „Tom Morello: 'If It Kills Like Fascism, Brothers and Sisters, It's Fascism'”. Rolling Stone. Приступљено 24. 10. 2026.
- ^ а б в г д ђ е ж з и ј к л „Rage Against the Machine”. Rock & Roll Hall of Fame. Приступљено 24. 10. 2026.
- ^ а б в г д ђ „Bio”. Rage Against the Machine. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ „North American 2023 Rage Tour CANCELLED”. Rage Against the Machine. 4. 10. 2022. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ Deming, Mark. „Tom Morello Biography”. AllMusic. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ а б в г Walls, Todd (7. 11. 2022). „Take The Power Back: How Rage Against The Machine's Debut LP Created Rap-Rock With A Message”. Recording Academy. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ „Up Against the Wall”. Los Angeles Times. 14. 4. 1996. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ Walthall, Catherine (26. 8. 2022). „Behind the Meaning of the Politically-Charged "Bulls On Parade" by Rage Against The Machine”. American Songwriter. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ „A deep dive into Rage Against The Machine's video for Sleep Now In The Fire”. Kerrang!. 22. 11. 2018. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ Farley, Christopher John (1. 11. 1999). „Music: Revolutionary Rock”. Time. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ „Leonard Peltier leaves prison after Biden commuted his sentence in the killing of two FBI agents”. Associated Press. 18. 2. 2025. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ Adelson, David (31. 10. 1993). „Curbing That Anti-Video Rage”. Los Angeles Times. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ Gardner, Elysa (30. 1. 1999). „Controversial Benefit Causes Rage to Surface on Two Sides”. Los Angeles Times. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ „Rage Against The Machine To Be Inducted Into Rock & Roll Hall of Fame”. Rage Against the Machine. 3. 5. 2023. Приступљено 26. 10. 2026.
- ^ „Music”. Rage Against the Machine. Приступљено 24. 10. 2026.