Prijeđi na sadržaj

Garifuna

Izvor: Wikipedija

Jezik, ples i muzika naroda Garifuna

Nematerijalna svjetska baština
Jezik, ples i muzika naroda Garifuna
 Belize,  Gvatemala,  Honduras,  Nikaragva
Regija: Amerika
Godina upisa: 2009.
ID: 00001
Ugroženost:
Poveznica: UNESCO

Garifuna (pl. Garinagu; Carif, Crni Karibi, Black Caribs), tamnoputi indijanski narod karipskog porijekla, danas naseljen u srednjoameričkim državama Hondurasu, Belizeu, Gvatemali i Nikaragvi. Ime Crni Karibi nose zbog svoje veoma tamne kože zbog koje su sličniji crncima nego Indijancima. Ovu tamnu kožu Karibi su naslijedili miješanjem sa crnačkim stanovništvom na srednjoameričkoj obali, nakon što ih je dio 1795. sa antilskog otoka Sveti Vincent deportiran na otok Roatán pred honduraškom obalom.

Od 2009. godine jezik, ples i glazba naroda Garifuna je UNESCO-va nematerijalna kulturna baština.

Populacija

[uredi | uredi kod]

Populacija Garifuna danas iznosi oko 98,000 u Hondurasu (1993 Ramon D. Rivas), a žive u 37 sela u kraju kod Masca u Departmanu Cortés i Plaplayi najistočnijem selu u Departmanu Gracias a Dios. Na području Belizea žive u šest sela i ima ih 12,274 (1991 popis). U Gvatemali ih ima 16,700, gdje također žive uz obalu u dva grada Livingston i Puerto Barrios. Najizoliranija skupina živi u Nikaragvi, 1,500 (1982 Meso-America) u selu Orinoco [1].

Jezik

[uredi | uredi kod]

Crni Karibi govore jezikom carib kojeg lingvisti klasificiraju porodici arawakan, a ne karipskoj.

Nematerijalna kulturna baština

[uredi | uredi kod]

Jezik, ples i muzika naroda Garifuna upisani su u UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Belize, Gvatemale, Hondurasa i Nikaragve.[2] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 3. zasjedanju koje je održano od 4. do 8. novembra 2008. god. u Istanbulu, Turska.[3]

Ove tradicije i dalje su vrlo važne za život i opstanak Garifuna naroda. Starješine su ti koji održavaju mnoge ceremonije, festivale i usmene predaje. Ekonomska migracija, diskriminacija i potpuni izostanak garifunskog jezika u školskom sustavu ugrožavaju njegov opstanak. Iako se jezik i dalje široko govori, sada se podučava samo u jednom selu.

Izvori

[uredi | uredi kod]