Biopunk

Biopunk (kombinacija od "biotehnologija" ili "biologija" i "punk") je podžanr naučne fantastike koji se fokusira na biotehnologiju. Izveden je iz cyberpunka, ali se fokusira na implikacije biotehnologije, a ne na mehanički cyberware i informacionu tehnologiju.[1] Biopunk se bavi sintetičkom biologijom. Izveden je iz cyberpunka i često uključuje biohakere, biotehnološke megakorporacije i represivne organizacije koje konstruišu DNK. Najčešće se držeći mračne atmosfere cyberpunka, biopunk uglavnom ispituje rizike i nedostatke genetičkog inženjeringa i ilustruje potencijalne opasnosti biotehnologija.
Biopunk je podžanr znanstvene fantastike usko povezan s cyberpunkom koji se fokusira na bliske buduće (najčešće nepredviđene) posljedice biotehnološke revolucije nakon izuma rekombinantne DNK. Biopunk priče istražuju borbe pojedinaca ili skupina, koje su često proizvod ljudskog eksperimentiranja, nasuprot tipično distopijskoj pozadini totalitarnih vlada ili megakorporacija koje zloupotrebljavaju biotehnologije kao sredstvo društvene kontrole i profita. Često plodovi biotehnologije, poput ljudskog poboljšanja i produljenog životnog vijeka, nisu ravnomjerno raspoređeni i kontroliraju ih korporacije.[2] Za razliku od cyberpunka, on se ne temelji na informacijskoj tehnologiji, već na sintetičkoj biologiji. Kao i u postcyberpunk fikciji, pojedinci se često modificiraju i poboljšavaju ne cyberwareom, već genetskom manipulacijom.[1] Uobičajena značajka biopunk fikcije je "crna klinika", laboratorij, klinika ili bolnica koja provodi ilegalne, neregulirane ili etički sumnjive postupke biološke modifikacije i genetskog inženjeringa.[3]
Mnoge značajke biopunk fikcije imaju korijene u djelu Neuromancer Williama Gibsona, jednom od prvih cyberpunk romana.[4] Jedan od istaknutih pisaca u ovom području je Paul Di Filippo, iako je svoju zbirku takvih priča nazvao ribofunk, mješavinom "ribosoma" i "funka".[5][6] Di Filippo smatra da prethodnici biopunk fikcije uključuju H. G. Wellsov Otok doktora Moreaua; Julian Huxleyjev Kralj kulture tkiva; neke od priča Davida H. Kellera, Prirodno stanje i druge priče Damona Knighta; Gravy Planet Frederika Pohla i Cyrila M. Kornblutha; romane T. J. Bassa i Johna Varleyja; Blood Music Grega Beara; Schismatrix Brucea Sterlinga i Autonomous autorice Annalee Newitz.[6] Priče Cordwainera Smitha, uključujući njegov prvi i najpoznatiji Scanners Live in Vain, također najavljuju biopunk teme.[7][8] Drugi primjer je serija Novi Jedi Red objavljivana od 1999. do 2003. godine, u kojoj istaknuto mjesto zauzimaju Yuuzhan Vongovi koji isključivo koriste biotehnologiju.
- 1 2 Quinion, Michael (1997). World Wide Words: Biopunk. Worldwidewords.org. Pristupljeno 2007-01-26.
- ↑ Pisarski, Mariusz. „Prometheus the biohacker? Mythical grammar in the discourse of bioscience after the CRISPR revolution”.
- ↑ Pulver, David L. (1998). GURPS Bio-Tech. Steve Jackson Games. ISBN 978-1-55634-336-0.
- ↑ Paul Taylor (June 2000). „Fleshing Out the Maelstrom: Biopunk and the Violence of Information”. M/C Journal (Journal of Media and Culture) 3 (3). DOI:10.5204/mcj.1853. Arhivirano iz originala na datum 2005-06-17. Pristupljeno 2025-10-06.
- ↑ Fisher, Jeffrey (1996). „Ribofunk”. Wired. Arhivirano iz originala na datum 2005-03-15. Pristupljeno 2007-01-26.
- 1 2 Di Filippo, Paul (1998). „RIBOFUNK: The Manifesto”. Streettech.com. Pristupljeno 2011-01-05.
- ↑ Gary K. Wolfe and Carol T. Williams, "The Majesty of Kindness: The Dialectic of Cordwainer Smith". In Thomas D. Clareson, editor, Voices for the Future: Essays on Major Science Fiction Writers, Volume 3. Popular Press, 1983, pp. 53–72
- ↑ „GURPS Bio-Tech – Bibliography”. Sjgames.com. Pristupljeno 18 December 2021.
- Hackteria.org, zajednica za bio-umjetnike