Prijeđi na sadržaj

Pasiflora

Izvor: Wikipedija
Pasiflora
Plod P. platyloba. Često ju se miješa s P. quadrangularis.
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Malpighiales
Porodica:Passifloraceae
Potporodica:Passifloroideae
Tribus:Passifloreae
Rod:Passiflora
L., 1753
Baze podataka

Pasiflora (Kristov cvijet, trubanj; lat. Passiflora) rod je višegodišnjih zeljastih ili drvenastih povijuša, rjeđe grmova i stabala, iz porodice Passifloraceae. [1] Cvjetovi donekle podsjećaju na krunu od trnja pa je prema tome nazvana passio: patnja + lat. flos, genitiv floris: cvijet. Španjolski su je osvajači donijeli u Europu početkom 17 stoljeća. Najpoznatije vrste kojima se plodovi poznati pod imenom granadilja (granadilla) i marakuja (maracuja) koriste za jelo su: Passiflora edulis, Passiflora laurifolia, Passiflora quadrangularis, Passiflora ligularis, kao ukrasna se uzgaja Passiflora caerulea, a Passiflora incarnata je ljekovita.

Morfologija

[uredi | uredi kôd]

Pripadnici roda Passiflora višegodišnje su zeljaste ili drvenaste povijuše, rjeđe grmovi ili stabla. Listovi su naizmjenični, u jedne vrste gotovo nasuprotni, najčešće jednostavni, rjeđe sastavljeni, cjeloviti ili različito urezani. Imaju peteljku, a na peteljci i/ili plojci često se nalaze izvan­cvjetni nektariji. Palistići su linearni do nalik listovima, često žljezdasti.[2]

Cvatovi su pazušni i cimozni. Cvatna stapka često je jako reducirana ili izostaje, dok se središnja os razvija u viticu. Postrane osi obično su svedene na jedan ili dva cvijeta. Pricvjetni listovi mogu biti sitni do listoliki, a ponekad su žljezdasti. Cvjetovi su dvospolni, iako su biljke rijetko dvodomne. Hipantij je širok do zvonolik. Lapova je pet, često su laticasti, a ponekad pri vrhu nose mali nastavak. Latica je najčešće pet, ali u nekih vrsta izostaju.[2]

Pri osnovi ocvijeća razvijena je krunica, sastavljena od jednoga ili više nizova upadljivih niti. Najunutarnji niz, operkul, opnast je, djelomično do potpuno srastao, cjelovita ili resasta ruba, često savijen prema unutra preko nektarne komore. Oko osnove androgynofora nalazi se izvanprašnički nektarni disk, limen, srastao s osnovom hipantija.[2]

Prašnika je najčešće pet, rjeđe četiri ili do osam. Prašničke niti su slobodne, rijetko srasle u cijev oko plodnice. Prašnice su linearne ili duguljaste, pričvršćene na leđnoj strani i pomične. Plodnica je smještena na androgynoforu, sjedeća ili na stapci, građena od tri, rjeđe pet plodnih listova. Vratova tučka ima tri, rjeđe pet; slobodni su, a njuške su glavičaste.[2]

Plod je boba, rijetko pucajuća čahura. Sjemenke imaju aril, spljoštene su, s jamičastom sjemenom lupinom. Endosperm je obilan i uljast, embrij ravan, a supke eliptične do duguljasto eliptične. Klijanje je najčešće nadzemno, rijetko podzemno. [2]

Popis vrsta

[uredi | uredi kôd]

Priznato je preko 620 vrsta: 627 (kod Kewa) i 622 (Hassler)[3]

Vidi Popis vrsta roda Passiflora.

Ugroženost

[uredi | uredi kôd]

Prema IUCN-ovu popisu iz 2016. godine, 27 vrsta roda bilo je uvršteno u popis ugroženih vrsta.[4]

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]

Homotipski:

  • Decaloba M.Roem. in Fam. Nat. Syn. Monogr. 2: 131 (1846)

Heterotipski:

  • Anthactinia Bory in Ann. Gén. Sci. Phys. 2: 139 (1819)
  • Asephananthes Bory ex DC. in Prodr. 3: 323 (1828)
  • Astephananthes Bory in Ann. Gén. Sci. Phys. 2: 138 (1819)
  • Astrophea Rchb. in Consp. Regn. Veg.: 132 (1828)
  • Baldwinia Raf. in Amer. Monthly Mag. & Crit. Rev. 1: 267 (1818)
  • Blephistelma Raf. in Fl. Tellur. 4: 103 (1838), nom. illeg. superfl.
  • Ceratosepalum Oerst. in Amér. Centr.: 18 (1863)
  • Cieca Medik. in Malvenfam.: 97 (1787)
  • Disemma Labill. in Sert. Austro-Caledon.: 78 (1825)
  • Distephana (DC.) Juss. ex M.Roem. in Fam. Nat. Syn. Monogr. 2: 132 (1846)
  • Distephia Salisb. ex DC. in Prodr. 3: 335 (1828)
  • Dysosmia M.Roem. in Fam. Nat. Syn. Monogr. 2: 149 (1846)
  • Erndelia Neck. in Elem. Bot. 2: 235 (1790), opus utique oppr.
  • Granadilla Mill. in Gard. Dict. Abr., ed. 4.: [s.p.] (1754)
  • Hollrungia K.Schum. in Bot. Jahrb. Syst. 9: 212 (1887)
  • Lortetia Ser. in Fl. Jard. 2: 147 (1847)
  • Macrophora Raf. in Fl. Tellur. 4: 103 (1838)
  • Meioperis Raf. in Fl. Tellur. 4: 103 (1838)
  • Monactineirma Bory in Ann. Gén. Sci. Phys. 2: 138 (1819)
  • Murucuia Mill. in Gard. Dict. Abr., ed. 4.: [s.p.] (1754)
  • Odostelma Raf. in Fl. Tellur. 4: 104 (1838), nom. illeg. homonym. post.
  • Pentaria M.Roem. in Fam. Nat. Syn. Monogr. 2: 131 (1846)
  • Peremis Raf. in Fl. Tellur. 4: 104 (1838)
  • Pericodia Raf. in Fl. Tellur. 4: 104 (1838)
  • Poggendorffia H.Karst. in Linnaea 28: 438 (1857)
  • Psilanthus (DC.) Juss. ex M.Roem. in Fam. Nat. Syn. Monogr. 2: 132 (1846), nom. superfl.
  • Rathea H.Karst. in Fl. Columb. 1: 77 (1860)
  • Senapea Aubl. in Hist. Pl. Guiane, Suppl.: 22 (1775)
  • Synactila Raf. in Fl. Tellur. 4: 104 (1838)
  • Tacsonia Juss. in Gen. Pl.: 398 (1789)
  • Tetrapathaea Rchb. in Consp. Regn. Veg.: 132 (1828)
  • Tetrastylis Barb.Rodr. in Rev. Engenh. 4: 260 (1882)
  • Tripsilina Raf. in Fl. Tellur. 4: 103 (1838)
  • Xerogona Raf. in Fl. Tellur. 4: 103 (1838)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Kew, pristupljeno 22. kolovoza 2026.
  2. 1 2 3 4 5 WFO, pristupljeno 26. lipnja 2026.
  3. ↑ World Plants (Complete List) pristupljeno 11. kolovoza 2022.
  4. ↑ Red List, pristupljeno 26. lipnja 2026.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • J. H. Ross, ur. 1976. Flora of Southern Africa, which deals with the Republic of South Africa, Lesotho, Swaziland and South West Africa. Volume 22. Botanical Research Institute, Department of Agricultural Technical Services, Pretoria. str. 124–126. ISBN 0 621 02870 3
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pasiflora&oldid=7584598"