Neoatika

Neoatika ili aticiziranje je kiparski stil, koji počinje u helenističkoj skulpturi i vaznom slikarstvu 2. stoljeća prije Krista i doseže vrhunac u rimskoj umjetnosti 2. stoljeća nove ere, kopirajući, prilagođavajući ili blisko slijedeći stil prikazan na reljefima i statuama klasične (5.–4. st. pr. Kr.) i arhajsko (6. st. pr. Kr.) razdoblje.^[1] Prvo su ga proizvele brojne neo-atičke radionice u Ateni,^[2] koje su se počele specijalizirati za to, proizvodeći djela za kupnju od strane rimskih poznavatelja, a preuzeli su ga u Rimu, vjerojatno od strane grčkih obrtnika.

Neoatički način, reakcija protiv barokne ekstravagancije helenističke umjetnosti,^[3] bio je rana manifestacija neoklasicizma, koji pokazuje koliko je samosvjestan postao kasniji helenistički svijet umjetnosti. Neoatički stil naglašava gracioznost i šarm, spokoj i živost,^[4] ispravnost ukusa u prilagodbi reduciranog kanona prototipskih figura i oblika, u oštroj, ukroćenoj i profinjenoj izvedbi.

Ovu oznaku stila uveo je njemački klasični arheolog i povjesničar umjetnosti Friedrich Hauser (1859.-1917.) u Die Neuattischen Reliefs (Stuttgart: Verlag von Konrad Wittwer, 1889.). Korpus koji je Hauser nazvao "neo-atičkim" sastoji se od reljefa oblikovanih na ukrasnim posudama i pločama, koristeći figuralni i draperijski stil koji je svoj kanon "klasičnih" modela tražio u Ateni i Atici s kraja petog i ranog četvrtog stoljeća.

Izvori

↑ M. Bieber, The Sculpture of the Hellenistic Age 2nd ed. (New York) 1961:182-86.
↑ Several sculptors specifically identified themselves as Athenians in inscriptions: see W. Fuchs, Die Verbilder der neuattischen Reliefs (Berlin) 1959.
↑ Compare the expressive violence and agony of Laocoön and His Sons.
↑ Gisela Richter praised the serenity and animation of a neo-Attic marble vase, ca. first century BC-first century AD, purchased for the Metropolitan Museum of Art (Richter, "A Neo-Attic Marble Vase" The Metropolitan Museum of Art Bulletin 19.1 (January 1924:10-13), calling the phase "a period of good taste rather than creative ability" (p. 11).

[1] M. Bieber, The Sculpture of the Hellenistic Age 2nd ed. (New York) 1961:182-86.

[2] Several sculptors specifically identified themselves as Athenians in inscriptions: see W. Fuchs, Die Verbilder der neuattischen Reliefs (Berlin) 1959.

[3] Compare the expressive violence and agony of Laocoön and His Sons.

[4] Gisela Richter praised the serenity and animation of a neo-Attic marble vase, ca. first century BC-first century AD, purchased for the Metropolitan Museum of Art (Richter, "A Neo-Attic Marble Vase" The Metropolitan Museum of Art Bulletin 19.1 (January 1924:10-13), calling the phase "a period of good taste rather than creative ability" (p. 11).

[1]

[2]

[3]

[4]