Metteniusaceae
| Metteniusaceae | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Asteranae |
| Red: | Metteniusales ex Takht. |
| Porodica: | Metteniusaceae H.Karst. ex Schnizl. |
| Baze podataka | |
Metteniusaceae, porodica vazdazelenog drveća smještena u vlastiti red Metteniusales. Postoji deset rodova čije vrste rastu po Južnoj i Srednjoj Americi (Kolumbija, Ekvador, Peru, Venezuela, Kostarika).[1]
Porodica je dobila ime po rodu Metteniusa, a opisana je u Iconographia Familiarum Naturalium Regni Vegetabilis 2: ad. t. 142. 1860-1870.,[2] a red Metteniusales u Diversity and Classification of Flowering Plants 352. 1997. (24 Apr 1997)[3], Naziv reda objavio je Armen Takhtajan 1997. u djelu Diversity and Classification of Flowering Plants, str. 352.
Metteniusaceae obuhvaćaju 11 rodova i oko 50 vrsta (Stull et al., 2015.; APG IV, 2016.). Postojeći članovi ove porodice rasprostranjeni su u tropskim i suptropskim regijama, s nekoliko rodova koji se pojavljuju u umjerenim zonama. U Meksiku su opisana 3 roda s 10 vrsta (Calatola Standl., Oecopetalum Greenm. & C.H.Thomps. i Ottoschulzia Urb.). Porodica se može pronaći posebno u očuvanim tropskim područjima središnjeg i jugoistočnog Meksika (Gutiérrez-Báez i Duno de Stéfano, 2014.). Za Calatolu, četiri vrste nalaze se uglavnom u tropskim i suptropskim područjima, kao i u područjima tropskih planinskih oblačnih šuma Jalisca, Hidalga, Pueble, Veracruza, Guerrera, Oaxace i Chiapasa (Hernández-Urban, 2017.).[4]
Fosilni zapisi Metteniusaceae vrlo su rijetki (Del Rio i Franceschi, 2020.), predstavljeni samo s nekoliko zapisa, kao što je orašasto voće nalik Calatoli, nazvano “Calatoloides Berry” iz eocena u Teksasu (Berry, 1922.), šume slične Apodytes E.Mey. ex Arn. iz miocena Francuske (Grambast-Fessard, 1969), kao i listovi koji nalikuju Goweriji Wolfe iz eocena Aljaske i Hokkaida u Japanu (npr. Wolfe, 1977; Tanai, 1990). U Meksiku, jedina izvješća koja se odnose na Calatolu su peludna zrnca izvađena iz donjih miocenskih naslaga Chiapasa u Meksiku (Palacios-Chávez i Rzedowski, 1993.).[4]
Predstavnici reda uglavnom su zimzelena stabla i grmovi. Listovi su jednostavni, najčešće naizmjenični, spiralno ili dvoredno raspoređeni, bez palistića, a rub im je većinom cjelovit. Cvjetovi su sitni, skupljeni u cimozne ili tirsoidne cvatove; mogu biti dvospolni ili jednospolni. Čaška i vjenčić najčešće su peteročlani, latice slobodne ili pri osnovi srasle, a prašnici su povezani s osnovom vjenčića. Građa plodnice i prašnika dosta se razlikuje među pojedinim rodovima, što je jedan od razloga zbog kojih je njihova sistematika dugo bila nejasna.[5]
Plodovi su uglavnom mesnati i koštuničasti, često s jednom razvijenom sjemenkom; kod pojedinih rodova izrazito su asimetrični. Članovi reda većinom nastanjuju tropske šume, premda se pojedine skupine protežu i u suptropska područja. [6]
Glavni izvori: Stull i sur. (2015) – American Journal of Botany · APG IV (2016) · APG V (2026)
Takhtajan je 1997. ustanovio red Metteniusales za porodicu Metteniusaceae. U ranim sustavima APG položaj te skupine još nije bio dovoljno razjašnjen: u APG II rod Metteniusa odnosno njegova porodica ostavljeni su bez sigurnog smještaja u red, a u APG III Metteniusaceae su bile priznate kao porodica, ali još uvijek bez konačno određenog reda.[7]
Veliku promjenu donijelo je istraživanje Stulla i suradnika iz 2015., temeljeno na 50 plastidnih genoma. Pokazalo je da Metteniusa čini snažno podržanu skupinu s deset rodova koji su prije bili uključivani u široko shvaćene Icacinaceae. Zbog njihove velike filogenetske udaljenosti od Icacinaceae u užem smislu autori su proširili Metteniusaceae i preporučili priznanje samostalnog reda Metteniusales.[6]
APG IV (2016.) prihvatio je taj rezultat: Metteniusales su prvi put službeno uključene u sustav APG kao zaseban red, a nekada gotovo monotipske Metteniusaceae proširene su na 11 rodova, uglavnom izdvojenih iz nekadašnjih Icacinaceae.[8]
Kasnija istraživanja nuklearnih genoma promijenila su sliku položaja samoga reda. Dok su plastidni podaci Metteniusales smještali među rano odvojene lamiide, nuklearni podaci ih povezuju s bazom campanulida. APweb danas prikazuje Metteniusales + Oncothecales kao sestrinsku skupinu ostalim campanulidima, a filogenomska analiza Zuntinija i suradnika iz 2024. dobila je isti osnovni odnos.[5]
APG V (2026.) zadržava Metteniusales kao samostalan red i Metteniusaceae kao njegovu jedinu porodicu. Za razliku od Icacinales, Oncothecales, Cardiopteridales, Aquifoliales i Bruniales, čiji je opseg u APG V promijenjen, za Metteniusales nije predložena promjena opsega.[9]
- Tribus Plateoideae G. W. Stull
- Tribus Metteniusoideae G. W. Stull
- Metteniusa H. Karst. (7 spp.)
- Ottoschulzia Urb. (4 spp.)
- Oecopetalum Greenm. & C. H. Thomps. (2 spp.)
- Poraqueiba Aubl. (3 spp.)
- Pittosporopsis Craib (1 sp.)
- Emmotum Desv. (13 spp.)
- Tribus Apodytoideae G. W. Stull
- Dendrobangia Rusby (2 spp.)
- Apodytes E. Mey. ex Bernh. (8 spp.)
- Rhaphiostylis Planch. ex Benth. (13 spp.)
- ↑ Plants of the World online pristupljeno 8. ožujka 2020
- ↑ Tropicos, Metteniusaceae, pristupljeno 9. svibnja 2024.
- ↑ Tropicos, Metteniusales, pristupljeno 9. svibnja 2024.
- 1 2 First report of staminate flowers of Calatola (Metteniusales: Metteniusaceae) from the Miocene Mexican amber, pristupljeno 9. svibnja 2024.
- 1 2 Mobot, pristupljeno 28. kolovoza 2026.
- 1 2 Resolving basal lamiid phylogeny and the circumscription of Icacinaceae with a plastome-scale data set, pristupljeno 28. kolovoza 2026.
- ↑ An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II, pristupljeno 28. kolovoza 2026.
- ↑ An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV, pristupljeno 28. kolovoza 2026.
- ↑ Large-scale nuclear and plastid phylogenomic analyses inform an updated Angiosperm Phylogeny Group classification: APG V, pristupljeno 26. kolovoza 2026.
