Michel Devoret
| Michel Devoret | |
|---|---|
![]() Michel Devoret (2017) | |
| Rođenje | Pariz, Francuska |
| Polje | Fizika (Kvantna mehanika) |
| Alma mater | École normale supérieure Univerzitet u Orsayu |
| Poznat(a) po | Kvantno računarstvo Transmon kbit Quantronics |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2025) Nagrada John Stewart Bell (2013) Fritz London Memorial Prize (2014) |
Michel Devoret je francuski fizičar i profesor na Univerzitetu Kalifornije u Santa Barbari te glavni naučnik u Google Quantum AI. Također je profesor emeritus na Univerzitetu Yale.[1]
Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 2025. (zajedno sa Johnom Clarkeom i Johnom Martinisom) za eksperimentalne dokaze makroskopskih kvantnih fenomena u supravodljivim krugovima.[2]
Poznat je po svom pionirskom radu u oblasti kvantne mehanike, posebno u razvoju supravodljivih krugova i kvantnog računarstva.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Devoret je rođen u Parizu. Diplomirao je na prestižnoj École normale supérieure 1975, a doktorirao fiziku na Univerzitetu u Orsayu 1982. godine. Od 2002. do 2024. radio je kao profesor primijenjene fizike na Univerzitetu Yale. Također je bio profesor na Collège de France u Parizu, gdje je držao katedru za mezoskopsku fiziku.[3] Godine 2024. prešao je na Univerzitet Kalifornije u Santa Barbari.
Istraživački rad
[uredi | uredi izvor]Njegovo istraživanje fokusira se na eksperimentalnu fiziku čvrstog stanja, s posebnim naglaskom na kvantne fenomene u nanostrukturama. Devoret je, zajedno sa kolegama iz grupe "Quantronics" u Saclayu i kasnije na Yaleu, značajno doprinio razvoju supravodljivih krugova koji se ponašaju kao vještački atomi.
Jedan od njegovih najvažnijih doprinosa je razvoj transmona (zajedno sa Robertom Schoelkopfom i drugima), vrste supravodljivog kupa (kubita) koji je postao standard u izgradnji modernih kvantnih procesora zbog svoje otpornosti na šum.[4] Njegov rad postavio je temelje za arhitekture koje danas koriste kompanije poput IBM-a i Google-a u svojim kvantnim računarima.
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]Za svoj rad, Michel Devoret je dobio najprestižnija međunarodna priznanja:
- Nagrada Ampère (1991)
- Nagrada Descartes-Huygens (1996)
- Nagrada Europhysic (2004)
- Nagrada John Stewart Bell (2013) – za fundamentalne eksperimente u kvantnoj mehanici.
- Fritz London Memorial Prize (2014) – za doprinos fizici niskih temperatura.
- Nobelova nagrada za fiziku (2025) – za otkriće makroskopskog kvantnog tuneliranja i kvantizacije energije u električnim krugovima.
- Član Francuske akademije nauka i Nacionalne akademije nauka SAD-a.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Michel Devoret" (jezik: engleski). Yale Engineering. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "The Nobel Prize in Physics 2025" (jezik: engleski). Nobel Prize Outreach AB. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Michel Devoret - Biography" (jezik: engleski). Nobel Prize Outreach AB. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ Koch, Jens; Yu, Terri M.; Gambetta, Jay; Houck, A. A.; Schuster, D. I.; Majer, J.; Blais, Alexandre; Devoret, M. H.; Girvin, S. M.; Schoelkopf, R. J. (2007). "Charge-insensitive qubit design derived from the Cooper pair box". Physical Review A (jezik: engleski). 76 (4): 042319. doi:10.1103/PhysRevA.76.042319.

